Dva bisera
Njih dvoje sreli su se pre ravno dvadeset godina. On je bio dobar, pametan, trebala mu je mala pomoć i mnogo ljubavi. Ona je imala znanje i svu ljubav ovog sveta. Prepoznali su se na prvi pogled. Ona je imala širok osmeh i mnogo priča o lepim, dalekim predelima, o dragim ljudima i sretnoj budućnosti.
Njemu nije bilo teško da se veže za tu ženu nežnih ruku i neiscrpne energije. Njoj nije bilo teško da noćima i danima brine o njemu, da ga uči i podržava.
On se zove Jani, i tada je bio samo dete.
Njeno ime je Bisa. Ona nije obična žena.
Gledala ga je kako raste, često ga dovodivši u svoj stan, da tu provede po nekoliko dana. Okružen pozitivnom energijom i njenom verom u ovog posebnog dečaka, on je napredovao. Vremenom, postali su porodica. Duboko vezani jedno za drugo. Zajedno su se igrali, zajedno prolazili kroz mnoge teške situacije i uspešno ih prevazilazili. U Janijevom životu Bisina uloga godinama je jačala a u njenom, Jani je postao centar malog sveta.
Kako je rastao, ona je smišljala šta bi sve mogli da nauče, gde bi mogli da idu i čime da se zabave.
U životu posebne dece neprocenjivo je da budu uključena u sve ono što je dostupno njihovim vršnjacima. Ona možda ne umeju da kažu, ali umeju da pokažu. Možda im nije svaka reč artikulisana, ali pogled je tako jasan i privržen. Ona se uvek smeju iskreno, kada su srećna. Učiniti srećnim posebnu decu, talenat je neobičnih ljudi. Ljudi kao što je Bisa.
Janija i Bisu deli neraskidiva veza.
Kada je ona tu, Jani je siguran i veseo. Dvadeset godina je u njenim sigurnim rukama. Ona je tu da mu pomogne, ali i da ga razveseli.
Tamo gde su njih dvoje, ljubav se može opipati rukama, udahnuti punim plućima.
Niko se u našem životu ne pojavi slučajno. Sretnemo se da jedni drugima budemo blagoslov ili lekcija.
Jani i Bisa jedno drugome jesu blagoslov.
Vezuju ih godine podrške i ljubavi.
A pred njima je još mnogo toga što su jedno zbog drugog zamislili da urade.
Tamo gde je ljubav, tamo je i uspeh.
