Posebna djeca na svijet dolaze na poseban način, i uvijek posebnim ljudima. Onima koji znaju velikim srcem prihvatiti svaku istinu. Istina je bila da je jedan dječak prije dvadeset godina došao na svijet s Downovim sindromom. Njegovi roditelji nisu odustali; znali su samo da će ga posebno voljeti.
Hrabrog dječaka nevolje su pratile od prvih dana. Zbog nedostatka kisika pri porodu, prošao je kroz nekoliko teških operacija. Uspio je prebroditi teška vremena dok je još bio mali dječak.
Ali tu nije bio kraj. Utvrđeno je da Jani ne može hodati, čak ni puzati. Još mnogo borbe stajalo je pred njegovim nejakim životom. Ali posebna djeca posebno su snažna. Nitko ne može naslutiti o čemu razmišljaju i što žele, osim kad sami pokažu da su spremni živjeti, učiti i veseliti se.
Tih dana, kada je trebalo učiti ga hodati, upoznao je Bisu. I Bisa je upoznala njega. Prepoznali su se po jednoj zajedničkoj osobini: nema odustajanja. Nikad.
Prvo su zajedno došli do prve riječi. Tek dva slova njenog imena, ali ima li većeg koraka ka uspjehu?
Jani je bio navikao na bolnice, na liječnike, katetere, igle. Nije se bojao onoga čega se boje i najhrabriji odrasli. Bojao se buke, djece, tobogana. Svega onoga čemu se djeca raduju.
“Hajde da to promijenimo!” – rekla je ona sama sebi.
Dug je to bio put. Dug i nimalo lak. Ali uporno su njih dvoje odlazili u parkove, na kazališne predstave, na igrališta. Sve dok nisu zajedno pobijedili. Jani je prohodao.
Dani, mjeseci, godine… Prolazili su nekad brže, nekad sporije. Njih dvoje su zajedno rasli i zajedno pobjeđivali. Bisa je postala osoba od povjerenja, netko tko Janija najbolje poznaje. Jedna po jedna bitka, jedan po jedan uspjeh. A problema je bilo na pretek.
Jedno ljeto bilo je presudno. Bisa je odlučila povesti Janija u Hrvatsku na more. Iako je disao pomoću trahealne kanile, znala je da će mu klima odgovarati. Ispostavilo se čak i bolje nego što je mislila.
Jani se zaljubio u more. Ljeto su proveli u plićaku, u šetnjama, razgledavanju, upoznavanju novih mjesta i ljudi. Jani je bio sretan. Smijao se. Pljeskao rukama. Bilo mu je dobro, bio je sretan.
Nakon tri godine ljetovanja na hrvatskoj obali, Jani je bio spreman za još jednu operaciju. Kanile više nema, sada diše sam. Nije li to čudo?
Krenuti na put s posebnim djetetom znači da sa sobom nosiš mnogo potrebnih stvari, medicinskih pomagala, lijekova. Potreban je veliki i siguran automobil, treba biti spreman zaustaviti se svaki put kada je to za njega potrebno, pa opet krenuti. I tako nebrojeno puta. Potrebno je pronaći odgovarajući smještaj i uz ogromnu volju i ljubav učiniti ljetovanje na moru ljekovitim.
Tada je i Bisa shvatila što joj je činiti.
Apartmani za posebnu djecu. Za svu djecu. Stručno osoblje, veliki bazen. Smještaj prilagođen svakom posebnom djetetu i njegovim potrebama.
Kada je vidjela koliko je more dobro utjecalo na Janija, Bisa je odlučila.
Svoj će posjed na otoku Pagu staviti na raspolaganje za izgradnju ovakvog smještaja.
Posebnih apartmana za radost i zdravlje posebne djece.
Hrvatski 
Deutsch